What is love? Seriously, though, what is it? What is love? A verb? A noun? A universal truth? An ideal? A common thread of all religions? A cult? A neurological phenomenon? There's no shortage of answers. Some are all-encompassing. It conquers all. It's all you need. It's all there is. These are all comparisons, though, ways of defining it by contrast, by saying it's more important than all other things, but is it? Sure, love matters more than your standard turkey sandwich, but does it matter more than shelter? Or sanity? Or an exceptional turkey sandwich? No matter your answer, you're just ranking it, not defining it. Another challenge to defining love is we often try to do so while falling into it or out of it. Would you trust someone who just won the lottery to accurately define the concept of currency? Or, I don't know, ask a guy to define bears while he's fending them off? Or is romance not like winning the lottery? Are break ups not like bear attacks? Bad comparisons? That's my point. I'm not thinking right because I'm in love, so ha! Taking a step back, or taking a cold shower, whatever, love is potentially the most intensely thought about thing in all of human history. And despite centuries upon centuries of obsession, it still overwhelms us. Some say it's a feeling, a magical emotion, a feeling for someone like you've never felt before. But feelings are fluid, not very concrete foundation for a definition. Sometimes you hate the person you love. Plus, come on, you've felt feelings like it before, sort of in miniature. Your relationships with your family shape your relationships with partners. And your love for your partner may be in its own dynamic relationship, healthy or totally weird, with the love of your parents and siblings. Love is also a set of behaviors we associate with the feeling: Holding hands, kissing, hugging, public displays of affection, dating, marriage, having kids, or just sex. But these loving actions can be subjective or culturally relative. You may love or be someone who can't have kids or doesn't want to, who believes in marriage but also in divorce, who's from a culture where people don't really date the way we think of dating, or who just doesn't want to make out on the bus. But if love is a thing that we can define, then how can it mean opposite things for so many people? So, maybe love's just all in your head, a personal mystery winding through your neural pathways and lighting up pleasing, natural rewards in your nervous system. Perhaps these rewards are addictive. Perhaps love is a temporary or permanent addiction to a person, just like a person can be addicted to a drug. I don't mean to be edgy like some pop song. Evidence shows that chemicals in your brain stimulated by another person can make you develop a habit for that person. The person comes to satisfy a physiological craving, and you want more. But then sometimes, slowly or suddenly, you don't. You've fallen out of love, become unaddicted, for a spell. What happened? Does one develop a tolerance or hit a limit? Why do some lovers stay addicted to each other their entire lives? Perhaps to create new lives, to proliferate their species? Maybe love is just human DNA's optimal method for bringing about its own replication. There are evolutionary arguments regarding every human mating behavior, from how we display ourselves to potential mates, to how we treat each other in relationships, to how we raise kids. Thus, some argue that the feeling you think you feel in your soul is just biology's way to make you continue our species. Nature has selected you to have crushes on hotties, just like it makes monkeys have crushes on hot monkeys, and biology marches on. But is that all love is? Or, perhaps worse, is it just a construct, some fake concept we all convince each other to try to live up to for a fake sense of purpose? Maybe it is a construct, but let's be more precise about what a construct is because love is constructed from reality: Our experiences, feelings, brain chemistry, cultural expectations, our lives. And this edifice can be viewed through countless dimensions: scientific, emotional, historical, spiritual, legal, or just personal. If no two people are the same, no two people's love is the same either. So, in every loving relationship, there's a lot to talk about and partners should be open to that, or the relationship probably won't last. Love is always up for discussion and, sure, under construction. So, if we can't define it, that's a good sign. It means we're all still making it. Wait, I didn't mean, you know what I meant.
Šta je ljubav? Ozbiljno, šta je to? Šta je ljubav? Glagol? Imenica? Univerzalna istina? Ideal? Nit koja povezuje sve religije? Kult? Neurološki fenomen? Odgovora ne nedostaje. Neki su sveobuhvatni. Osvaja sve. Ona je sve što ti je potrebno. Ona je sve što postoji. Mada, ovo su sve komparacije, načini da je definišemo razlikujući je, govoreći da je važnija od svih drugih stvari, ali, da li je? Naravno da je ljubav važnija od običnog sendviča sa ćuretinom, ali da li je važnija od utočišta? Ili od duševnog zdravlja? Ili od posebnog sendviča sa ćuretinom? Bez obzira šta odgovorite, samo je upoređujete, ne definišete je. Još jedan problem u definisanju je kada želite to da uradite dok se zaljubljujete ili odljubljujete. Da li biste vjerovali nekom ko je upravo osvojio na lutriji da precizno definiše šta je novac? Ili, ne znam, pitajte čovjeka da kaže šta je to medvjed dok se brani od jednog? Ali, da li je romansa drugačija od lutrije? Da li se raskidi razlikuju od napada medvjeda? Loše poređenje? To je poenta. Ne razmišljam na pravi način, jer sam zaljubljen. tako da HA! Vraćajući se nazad, ili kupati se hladnom vodom, bez obzira, ljubav je najintenzivnija misao u čitavoj ljudskoj istoriji. I bez obzira na vjekove opsesije, još uvijek nas opsijeda. Neki kažu da je to osjećaj, magična emocija, osjećati prema nekome, nešto što nikada niste. Ali osjećaji su nestalni, nisu baš konkretna osnova za definisanje. Nekada mrzite onog koga volite. Još, molim vas, osjećate nešto što ste i ranije, nekako u malom. Vaša veza sa porodicom oblikuje vašu vezu sa partnerom. A vaša ljubav prema partneru može imati sopstvenu dinamiku, zdravu, ili totalno čudnu u poređenju sa vezom sa roditeljima ili braćom i sestrama. Ljubav je takođe, set ponašanja koju mi vezujemo za: Držanje za ruku, ljubljenje, grljenje, javno pokazivanje privrženosti, zabavljanje, brak, imati djecu, ili samo seks. Ali ove ljubavne radnje mogu biti subjektivne ili u vezi sa kulturom. Možete voljeti ili biti neko ko ne može da ima djecu ili ne želi, ko vjeruje u brak, ali i u razvod, ko potiče iz kulture u kojoj se ljudi zapravo ne zabavljaju u našem smislu zabavljanja, ili neko ko ne želi da flertuje u autobusu. Ali, ako je ljubav stvar koju možemo definisati, kako onda može značiti suprotne stvari za tako puno ljudi? Tako, možda je ljubav samo u vašoj glavi, lična misterija koja se prožima vašim nervnim stazama i ozaruje prijatne, prirodne nagrade u našem nervnom sistemu. Možda ove nagrade stvaraju zavisnost. Možda je ljubav privremena ili trajna zavisnost o osobi, isto kao što osoba može biti zavisna o drogama. Ne želim da zvučim negativno kao neke pop pjesme. Postoje dokazi koji pokazuju da hemikalije u vašem mozgu stimulisane od strane druge osobe mogu razviti naviku o toj osobi. Osoba zadovoljava psihičku žudnju, i želite više. Ali onda nekada, postepeno ili iznenada, ne želite. Odljubili ste se, niste više zavisni na kratko. Šta se dogodilo? Da li neko razvija toleranciju ili prelazi granicu? Zašto neki ljubavnici ostaju zavisni jedno o drugo čitavog života? Možda da bi stvorili nove živote, da produže svoju vrstu? Možda je ljubav samo najpovoljniji način da ljudski DNK stvori svoju lični replikaciju. Postoje evolucione rasprave koji se odnose na svako ljudsko ponašanje tokom parenja, od toga kako pokazujemo sebe potencijalnom partneru, do toga kako se ophodimo jedno prema drugom kada smo u vezi, pa do toga kako vaspitavamo djecu. Prema tome, neki raspravljaju da osjećaji za koje misliš da osjećaš u duši su samo biološki načini da se produži naša vrsta. Priroda je izabrala vas da se zaljubljujete u zgodne, isto kao što čini da se majmuni zaljubljuju u zgodne majmune, i biologija nastavlja dalje. Ali da li je to sve što je ljubav? Ili, još gore, da li je samo konstrukcija, neki lažni koncept u koji smo se svi ubijedili da bismo preživjeli zarad lažnog osjećaja svrhe? Možda i jeste konstrukcija, ali, da budemo precizniji o tome šta je konstrukcija, jer je ljubav konstruisana iz stvarnosti: Našeg iskustva, osjećanja, moždane hemije kulturoloških očekivanja, našeg života. I ova se građevina može sagledavati kroz bezbroj dimenzija: naučno, emocionalno, istorijski, duhovno, zakonito, ili samo lično. Ako nema dvoje istih ljudi, nema ni dvoje ljudi koji vole na isti način. Tako da, u svakoj vezi u kojoj se voli, postoji mnogo stvari o kojima treba da se razgovara i partneri treba to da prihvate, ili veza neće dugo trajati. Ljubav je uvijek za raspravu ali, naravno u okviru konstrukcije. Tako da, ako je ne možemo definisati, to je dobar znak. To znači da je i dalje vodimo. Čekajte, nijesam tako mislio, znate na šta sam mislio.