So I'm a doctor, but I kind of slipped sideways into research, and now I'm an epidemiologist. And nobody really knows what epidemiology is. Epidemiology is the science of how we know in the real world if something is good for you or bad for you. And it's best understood through example as the science of those crazy, wacky newspaper headlines. And these are just some of the examples.
Liječnik sam, ali sam malo skrenuo s puta i zašao u polje istraživanja tako da sam sada epidemiolog. Nitko ne zna što je zapravo epidemiologija. Epidemiologija je znanost o tome kako znamo je li nešto dobro ili loše za nas. Primjerom je to najbolje objasniti kao znanost iza onih ludih, šašavih novinskih natpisa. Ovo su samo neki od primjera.
These are from the Daily Mail. Every country in the world has a newspaper like this. It has this bizarre, ongoing philosophical project of dividing all the inanimate objects in the world into the ones that either cause or prevent cancer. Here are some of the things they said cause cancer: divorce, Wi-Fi, toiletries and coffee. Some things they say prevent cancer: crusts, red pepper, licorice and coffee. So you can see there are contradictions. Coffee both causes and prevents cancer. As you start to read on, you can see that maybe there's some political valence behind some of this. For women, housework prevents breast cancer, but for men, shopping could make you impotent.
Ovo su novinski natpisi iz Daily Maila - svaka država na svijetu ima novine poput ovih. Imaju taj stalni bizarni filozofski projekt dijeljenja svih neživih stvari na one koje ili uzrokuju ili sprečavaju rak. Neke od stvari za koje tvrde da uzrokuju rak jesu: razvod, Wi-Fi, toaletne potrepštine i kava. Neke od stvari za koje kažu da sprečavaju rak: kora kruha, crvena paprika, slatkiši i kava. Već primjećujete proturječnosti. Kava i uzrokuje i sprečava rak. Kad nastavite čitati dalje, počinjete shvaćati da iza ovakvih primjera stoji nekakva politička pozadina. Kućanski poslovi sprečavaju rak dojke kod žena, dok shopping može dovesti do impotencije kod muškaraca. Vidimo kako moramo početi
(Laughter)
So we know that we need to start unpicking the science behind this. And what I hope to show is that unpicking the evidence behind dodgy claims isn't a kind of nasty, carping activity; it's socially useful. But it's also an extremely valuable explanatory tool, because real science is about critically appraising the evidence for somebody else's position. That's what happens in academic journals, it's what happens at academic conferences -- the Q&A session after a postdoc presents data is often a bloodbath. And nobody minds that; we actively welcome it. It's like a consenting intellectual S&M activity.
odvajati znanstvene činjenice od svega toga. Nadam se da ću pokazati kako odvajanje sumnjivih tvrdnji, odvajanje dokaza iza takvih tvrdnji, nije mukotrpna aktivnost, već je društveno korisno, ali i iznimno vrijedno kao sredstvo objašnjavanja. Bit prave znanosti jest kritičko procjenjivanje dokaza s drugog stajališta. Na taj način funkcioniraju znanstveni časopisi. Tako funkcioniraju znanstvene konferencije. Vrijeme pitanja i odgovora, nakon što su podaci izloženi, postaje mjesto oštrih napada, što nikome ne smeta. Aktivno se podržava. Nalikuje odobrenoj intelektualnoj sado mazo aktivnosti.
(Laughter)
Ono što ću vam pokazati
So what I'm going to show you is all of the main things, all of the main features of my discipline, evidence-based medicine. And I will talk you through all of these and demonstrate how they work, exclusively using examples of people getting stuff wrong.
jesu glavne stvari, glavne karakteristike moje discipline -- medicine koja se temelji na dokazima. Proći ću s vama kroz te karakteristike i pokazati vam kako funkcioniraju, koristeći isključivo primjere u kojima su ljudi nešto krivo shvatili.
We'll start with the absolute weakest form of evidence known to man, and that is authority. In science, we don't care how many letters you have after your name -- we want to know what your reasons are for believing something. How do you know that something is good for us or bad for us? But we're also unimpressed by authority because it's so easy to contrive. This is somebody called Dr. Gillian McKeith, PhD, or, to give her full medical title, Gillian McKeith.
Počet ćemo s najslabijim mogućim oblikom dokaza poznatim čovjeku: autoritetom. Nas u znanosti ne zanima koliko titula imate uz ime. Zanimaju nas razlozi zbog kojih vjerujete u nešto. Kako znate je li nešto dobro ili loše za nas? Autoritet nas ne impresionira jer ga je lako izmisliti. Ovo je netko tko se zove Dr. Gillian McKeith, dr.sc., ili punom liječničkom titulom - Gillian McKeith.
(Laughter)
(Smijeh)
Again, every country has somebody like this. She is our TV diet guru. She has five series of prime-time television, giving out very lavish and exotic health advice. She, it turns out, has a non-accredited correspondence course PhD from somewhere in America. She also boasts that she's a certified professional member of the American Association of Nutritional Consultants, which sounds very glamorous; you get a certificate. This one belongs to my dead cat, Hettie. She was a horrible cat. You go to the website, fill out the form, give them $60, it arrives in the post. That's not the only reason we think this person is an idiot. She also says things like eat lots of dark green leaves, they contain chlorophyll and really oxygenate your blood. And anybody who's done school biology remembers that chlorophyll and chloroplasts only make oxygen in sunlight, and it's quite dark in your bowels after you've eaten spinach.
Svaka zemlja ima nekoga poput nje. Ona je naš televizijski prehrambeni guru. Ima nevjerojatnih 5 sezona televizijskog serijala u udarnom terminu u kojem daje ekstravagantne i egzotične zdravstvene savjete. Ispostavilo se da ima doktorat s nepriznatog dopisnog tečaja odnekud iz Amerike. Hvali se, također, kako je i akreditirani stručni član Američkog udruženja nutricionističkih savjetnika, što zvuči nadasve glamurozno i uzbudljivo. Od njih dobijete potvrdu i sve. Ova pripada mojoj mrtvoj mački Hetti. Bila je to grozna mačka. Samo otiđete na njihovu web stranicu, ispunite formular i uplatite 60 dolara, a oni vam pošalju potvrdu poštom. No, to nije jedini razlog zbog kojeg ovu osobu smatramo idiotom. Ona tvrdi stvari poput -- trebate jesti mnogo tamnozelenog lišća jer ono sadrži mnogo klorofila, što će dovesti mnogo kisika u vašu krv. Svatko tko je imao biologiju u školi sjetit će se da klorofil i kloroplasti stvaraju kisik samo na sunčevom svjetlu, a u našim je crijevima posve mračno nakon što se pojeli špinat.
Next, we need proper science, proper evidence. So: "Red wine can help prevent breast cancer." This is a headline from The Daily Telegraph in the UK. "A glass of red wine a day could help prevent breast cancer." So you find this paper, and find that it is a real piece of science. It's a description of the changes in the behavior of one enzyme when you drip a chemical extracted from some red grape skin onto some cancer cells in a dish on a bench in a laboratory somewhere. And that's a really useful thing to describe in a scientific paper. But on the question of your own personal risk of getting breast cancer if you drink red wine, it tells you absolutely bugger all. Actually, it turns out that your risk of breast cancer increases slightly with every amount of alcohol you drink. So what we want are studies in real human people.
Potrebna nam je prava znanost, sa stvarnim dokazima. „Crno vino pomaže u sprečavanju raka dojke“. Ovo je naslov članka iz britanskog Daily Telegrapha. „Čaša crnog vina dnevno može pomoći u sprečavanju raka dojke“. Otiđete i nađete taj članak, i otkrit ćete kako se radi o pravom znanstvenom radu. Radi se o opisu promjena kod jednog enzima kad nakapate kemijski ekstrakt iz kože crnog grožđa na stanice raka, koje se nalaze u nekoj petrijevoj posudi na nekom stolu u nekom laboratoriju. Ovo je stvarno korisno opisana stvar u znanstvenom časopisu, ali po pitanju osobnog rizika i dobivanju raka dojke, ukoliko pijete crno vino, kaže vam frišku figu. Zapravo, čini se da se rizik od raka dojke neznatno povećava pri svakoj količini popijenog alkohola.. Ono što zahtijevamo jesu studije na stvarnim ljudima.
And here's another example. This is from Britain's "leading" diet nutritionist in the Daily Mirror, our second-biggest selling newspaper. "An Australian study in 2001 found that olive oil, in combination with fruits, vegetables and pulses, offers measurable protection against skin wrinklings," and give the advice: "If you eat olive oil and vegetables, you'll have fewer wrinkles." They helpfully tell you how to find the paper, and what you find is an observational study. Obviously, nobody has been able to go back to 1930, get all the people born in one maternity unit, and half of them eat lots of fruit and veg and olive oil, half of them eat McDonald's, and then we see how many wrinkles you've got later.
Evo još jednog primjera. Ovaj dolazi od glavnog britanskog prehrambenog i nutricionističkog savjetnika u Daily Mirroru, drugim najprodavanijim britanskim novinama. „Istraživanje provedeno u Australiji 2001. godine otkriva kako maslinovo ulje u kombinaciji s voćem, povrćem i mahunarkama vidljvo štiti kožu od bora“. Zatim slijedi savjet: „Ako jedete maslinovo ulje i povrće, imat ćete manje bora“. Još vam vrlo susretljivo kažu kako doći do tog istraživanja. Kad pronađete to istraživanje, vidjet ćete kako se radi o opservacijskom istraživanju. Očito je da se nitko nije vratio u 1930. godinu, sakupio sve ljude rođene u jednom rodilištu, polovici dao da jede puno voća i povrća i maslinovog ulja, a drugoj polovici hranu iz McDonald'sa, a zatim kasnije ustanovio koliko bora imaju.
You have to take a snapshot of how people are now. And what you find is, of course: people who eat veg and olive oil have fewer wrinkles. But that's because people who eat fruit and veg and olive oil are freaks -- they're not normal, they're like you; they come to events like this.
Ono što morate napraviti jest uzeti ljude u sadašnjem trenutku. I otkrit ćete, naravno, kako ljudi koji jedu povrće i maslinovo ulje imaju manje bora. No, to je zato što su ljudi koji jedu voće i povrće i maslinovo ulje čudaci, oni nisu normalni, oni su poput vas; dolaze na događaje poput ovog.
(Laughter)
Radi se o dotjeranim i bogatim ljudima, s manje mogućnosti da rade posao na otvorenom,
They're posh, they're wealthy, less likely to have outdoor jobs, less likely to do manual labor, they have better social support, are less likely to smoke; for a host of fascinating, interlocking social, political and cultural reasons, they're less likely to have wrinkles. That doesn't mean it's the vegetables or olive oil.
ili fizički posao, imaju bolju društvenu podršku, manje su mogućnosti da puše -- već se sada radi o nizu fascinantnih, međusobno povezanih društvenih, političkih i kulturalnih razloga zbog kojih su manje vjerojatnosti da imaju bore. Ne radi se, dakle, samo o povrću i maslinovom ulju. (Smijeh)
(Laughter)
Idealno, ono što želite napraviti jest ispitivanje.
So ideally, what you want to do is a trial. People think they're familiar with the idea of a trial. Trials are old; the first one was in the Bible, Daniel 1:12. It's straightforward: take a bunch of people, split them in half, treat one group one way, the other group, the other way. A while later, you see what happened to each of them. I'm going to tell you about one trial, which is probably the most well-reported trial in the UK news media over the past decade. This is the trial of fish oil pills. The claim: fish oil pills improve school performance and behavior in mainstream children. They said, "We did a trial. All the previous ones were positive, this one will be too." That should ring alarm bells: if you know the answer to your trial, you shouldn't be doing one. Either you've rigged it by design, or you've got enough data so there's no need to randomize people anymore.
Svi misle da su dobro upoznati s pojmom ispitivanje. Ispitivanja su vrlo stara. Prvo se dogodilo u Bibliji – Danijel 1:12. Vrlo je jednostavno -- uzmete hrpu ljudi, podijelite ih u dvije jednake grupe, jednu grupu tretirate na jedan način, drugu na drugi način, vratite im se nešto kasnije i vidite što se dogodilo sa svakom od njih. Ispričat ću vam o jednom ispitivanju koje je u posljednjem desteljeću vjerojatno medijski najpraćenije u Britaniji. Radi se o ispitivanju kapsula ribljeg ulja. Tvrdilo se da kapsule ribljeg ulja poboljšavaju rezultate u školi i ponašanje prosječne djece. Rekli su, „Napravili smo ispitivanje. Sva su prijašnja ispitivanja bila pozitivna, tako da znamo da će i ovo biti takvo“. Takva bi izjava odmah trebala biti znak za uzbunu. Ako već znate ishod svog ispitivanja, onda ga ne biste trebali raditi. Ili ste ga unaprijed namjestili ili imate dovoljno podataka pa nema potrebe za istraživanjem prema slučajnom odabiru. Ispitivanje je bilo ovako organizirano.
So this is what they were going to do in their trial: They were taking 3,000 children, they were going to give them these huge fish oil pills, six of them a day, and then, a year later, measure their school exam performance and compare their performance against what they predicted their exam performance would have been if they hadn't had the pills. Now, can anybody spot a flaw in this design?
Uzeli su 3 000 djece i svima su davali velike kapsule ribljeg ulja, šest na dan, a zatim su, godinu dana kasnije, izmjerili njihove razultate na školskom ispitu i usporedili ih s onime što su pretpostavili da bi bili rezultati da ta djeca nisu uzimala kapsule. Primjećuje li netko rupu u tom ispitivanju?
(Laughter)
Profesori metodologije kliničkog ispitivanja
And no professors of clinical trial methodology are allowed to answer this question. So there's no control group. But that sounds really techie, right? That's a technical term. The kids got the pills, and their performance improved.
ne smiju odgovoriti na ovo pitanje. Nema kontrolne skupine; kontrolna skupina ne postoji. Ali to zvuči previše stručno. To je stručnan termin. Djeca su dobila kapsule i njihov se rezultat poboljšao.
What else could it possibly be if it wasn't the pills? They got older; we all develop over time. And of course, there's the placebo effect, one of the most fascinating things in the whole of medicine. It's not just taking a pill and performance or pain improving; it's about our beliefs and expectations, the cultural meaning of a treatment. And this has been demonstrated in a whole raft of fascinating studies comparing one kind of placebo against another. So we know, for example, that two sugar pills a day are a more effective treatment for gastric ulcers than one sugar pill. Two sugar pills a day beats one a day. That's an outrageous and ridiculous finding, but it's true. We know from three different studies on three different types of pain that a saltwater injection is a more effective treatment than a sugar pill, a dummy pill with no medicine in it, not because the injection or pills do anything physically to the body, but because an injection feels like a much more dramatic intervention. So we know that our beliefs and expectations can be manipulated, which is why we do trials where we control against a placebo, where one half of the people get the real treatment, and the other half get placebo.
Što bi drugo uopće moglo biti objašnjenje ako nisu pilule? Odrasla su. Svi se s vremenom razvijamo. Naravno, postoji i placebo efekt. Placebo efekt jedna je od najfascinantnijih stvari u cijeloj medicini. Ne radi se samo o uzimanju tablete, vašem poboljšanju i smanjenju boli. Radi se o našim vjerovanjima i očekivanjima. Radi se o kulturalnom značenju liječenja. Ovo je dokazano na cijelom nizu fascinantnih istraživanja u kojima se jedna vrsta placebo efekta upoređivala s drugom. Znamo, primjerice, da su dvije šećerne tablete na dan učinkovitije u liječenju želučanih čireva od jedne šećerne tablete. Dvije su šećerne tablete bolje od jedne. Ovo je nečuveno i apsurdno otkriće, ali je istinito. Iz triju različitih istraživanja o tri različite vrste boli znamo da je injekcija slane vode učinkovitiji način liječenja boli od uzimanja šećerne tablete, uzimanja placebo tablete -- ne zbog nekog fizičkog učinka injekcije ili tablete na tijelo, već zbog toga što injekcija predstavlja dramatičniju intervenciju. Znamo da se našim vjerovanjima i očekivanjima može manipulirati zbog čega se i provode istraživanja u kojima se ispituje placebo efekt -- u kojima polovica ljudi dobiva pravi lijek, a druga polovica placebo.
But that's not enough. What I've just shown you are examples of the very simple and straightforward ways that journalists and food supplement pill peddlers and naturopaths can distort evidence for their own purposes. What I find really fascinating is that the pharmaceutical industry uses exactly the same kinds of tricks and devices, but slightly more sophisticated versions of them, in order to distort the evidence they give to doctors and patients, and which we use to make vitally important decisions.
No to nije dovoljno. Pokazao sam vam primjere jednostavnih i laganih načina na koje novinari, trgovci dodacima prehrani i naturopati iskrivljuju dokaze sebi u korist. Ono što mene fascinira jest da farmaceutska industrija koristi iste smicalice i načine, ali malo sofisticiranije oblike istih, kako bi iskrivila dokaze koje podnosi doktorima i pacijentima, a koje koristimo kako bismo donijeli vrlo važne odluke.
So firstly, trials against placebo: everybody thinks a trial should be a comparison of your new drug against placebo. But in a lot of situations that's wrong; often, we already have a good treatment currently available. So we don't want to know that your alternative new treatment is better than nothing, but that it's better than the best available treatment we have. And yet, repeatedly, you consistently see people doing trials still against placebo. And you can get licensed to bring your drug to market with only data showing that it's better than nothing, which is useless for a doctor like me trying to make a decision.
Prvo, ispitivanja protiv placebo efekta: svi misle kako bi se istraživanje trebalo temeljiti na usporedbi novog lijeka i placeba. U mnogim je slučajevima takav pristup pogrešan. Često već imamo vrlo dobar lijek koji je trenutno dostupan, pa ne želimo znati kako je vaš nov alternativan lijek bolje od ničega. Želimo znati da je bolji od trenutno najboljeg dostupnog lijeka. Ali neprestano vidimo kako ljudi rade ispitivanja uspoređujući ih s placebom. I možete dobiti dozvolu za plasiranje lijeka na tržište samo na temelju podataka koji pokazuju da je vaš lijek bolji od ničega, što je meni kao liječniku beskorisno kad pokušavam donijeti odluku.
But that's not the only way you can rig your data. You can also rig your data by making the thing you compare your new drug against really rubbish. You can give the competing drug in too low a dose, so people aren't properly treated. You can give the competing drug in too high a dose, so people get side effects. And this is exactly what happened with antipsychotic medication for schizophrenia. Twenty years ago, a new generation of antipsychotic drugs were brought in; the promise was they would have fewer side effects. So people set about doing trials of the new drugs against the old drugs. But they gave the old drugs in ridiculously high doses: 20 milligrams a day of haloperidol. And it's a foregone conclusion if you give a drug at that high a dose, it will have more side effects, and your new drug will look better.
Nije ovo jedini način kako namjestiti podatke. Podatke možete namjestiti tako da ono s čime uspoređujete svoj novi lijek izgleda kao sranje. Konkurentni lijek možete davati u premalenim količinama, pa ljudi ne dobivaju prikladno liječenje. Ili ga možete davati u prevelikim količinama, tako da uzrokuje nuspojave. Upravo se to dogodilo s antipsihoticima za shizofreniju. Prije 20 godina tržištu je predstavljena nova generacija antipsihotika s obećanjem da uzrokuju manje nuspojava. Počela su se raditi ispitivanja, usporedbe novih lijekova i starih, ali stari su lijekovi bili davani u nevjerojatno visokim dozama -- 20 miligrama haloperidola dnevno. Unaprijed je određeno da ako ljudima dajete lijek u tako visokim dozama imat će više nuspojava, a vaš će novi lijek izgledati bolje.
Ten years ago, history repeated itself, when risperidone, the first of the new-generation antipsychotic drugs, came off copyright, so anybody could make copies. Everybody wanted to show their drug was better than risperidone, so you see trials comparing new antipsychotic drugs against risperidone at eight milligrams a day. Again, not an insane dose, not an illegal dose, but very much at the high end of normal. So you're bound to make your new drug look better. And so it's no surprise that overall, industry-funded trials are four times more likely to give a positive result than independently sponsored trials.
Prije 10 godina, povijest se ponovila sa, začuđujuće, risperidonom, prvim lijekom nove generacije antipsihotika čije je autorsko pravo isteklo pa se mogao kopirati. Svi su htjeli pokazati kako je njihov lijek bolji od risperidona pa ste mogli pronaći hrpu istraživanja u kojima su se novi antipsihotici uspoređivali sa risperidonom u dozi od osam miligrama dnevno. Ne radi se tu o nekoj ludoj ili ilegalnoj dozi, ali o dozi koja je na gornjoj granici normalne. Tako da će vaš lijek zasigurno izgledati bolje. Nije začuđujuće, gledano sveukupno, da će istraživanja financirana od strane farmaceutske industrije četiri puta vjerojatnije dati pozitivan rezultat nego nezavisno financirana istraživanja.
But -- and it's a big but --
Ali -- i to je veliko ali --
(Laughter)
(Smijeh)
it turns out, when you look at the methods used by industry-funded trials, that they're actually better than independently sponsored trials. And yet, they always manage to get the result that they want. So how does this work?
ispada da kad usporedite metode korištene u istraživanjima farmaceutskih industrija, da su ta istraživanja zapravo bolja od nezavisno financiranih ispitivanja. Ali svejedno uspiju dobiti rezultat koji žele. Kako to funkcionira?
(Laughter)
Kako možemo objasniti ovaj čudan fenomen?
How can we explain this strange phenomenon? Well, it turns out that what happens is the negative data goes missing in action; it's withheld from doctors and patients. And this is the most important aspect of the whole story. It's at the top of the pyramid of evidence. We need to have all of the data on a particular treatment to know whether or not it really is effective. There are two different ways you can spot whether some data has gone missing. You can use statistics or you can use stories. I prefer statistics, so that's what I'll do first.
Ispada da se to događa zbog toga što negativni podaci nestanu; podaci se uskrate doktorima i pacijentima. Ovo je najvažniji dio cijele priče. Nalazi se na vrhu piramide dokaza. Potrebni su nam svi podaci o određenom lijeku kako bismo znali je li učinkovit ili nije. Postoje dva različita načina na koje možete primijetiti jesu li neki podaci nestali. Možete koristiti statistiku ili priče. Osobno, više volim statistiku, pa ću se prvo pozabaviti njome.
This is a funnel plot. A funnel plot is a very clever way of spotting if small negative trials have disappeared, have gone missing in action. This is a graph of all of the trials done on a particular treatment. As you go up towards the top of the graph, what you see is each dot is a trial. As you go up, those are bigger trials, so they've got less error; they're less likely to be randomly false positives or negatives. So they all cluster together. The big trials are closer to the true answer. Then as you go further down at the bottom, what you can see is, on this side, spurious false negatives, and over on this side, spurious false positives. If there is publication bias, if small negative trials have gone missing in action, you can see it on one of these graphs. So you see here that the small negative trials that should be on the bottom left have disappeared. This is a graph demonstrating the presence of publication bias in studies of publication bias. And I think that's the funniest epidemiology joke you will ever hear.
Postoji nešto što se zove ljevkasti grafikon. On predstavlja pametan načim zamjećivanja jesu li maleni negativni pokusi nestali, je li ih pojela noć. Ovo je grafikon svih ispitivanja učinjenih za određeni lijek. Kako se primičete vrhu grafikona vidite da svaka točka predstavlja jedno ispitivanje. Kako idete prema vrhu, ispitivanja su sve veća pa imaju manje pogrešaka. Manja je vjerojatnost da će biti nasumični lažni pozitivi ili lažni negativi. Svi su zajedno skupljeni. Veća su ispitivanja bliža točnom odgovoru. Kako se spuštate prema dnu grafikona, ono što vidite na ovoj strani jesu patvoreni lažni negativi, a na ovoj strani patvoreni lažni pozitivi. Ako postoje sustavne greške objavljivanja, ako su mali negativni pokusi nestali, možete to primijetiti na jednom od ovih grafikona. Ovdje vidite kako su mali negativni pokusi, koji su se trebali nalaziti dolje lijevo, nestali. Ovo je grafikon koji pokazuje prisutnost sustavne pogreške objavljivanja u istraživanjima sustavnih progrešaka objavljivanja. Mislim da je ovo najsmješniji epidemiološki vic koji ćete ikad čuti.
(Laughter)
Ovako to dokazujete statistički,
That's how you can prove it statistically. But what about stories? Well, they're heinous, they really are. This is a drug called reboxetine. This is a drug which I, myself, have prescribed to patients. And I'm a very nerdy doctor. I hope I go out of my way to try and read and understand all the literature. I read the trials on this. They were all positive, all well-conducted. I found no flaw. Unfortunately, it turned out, that many of these trials were withheld. In fact, 76 percent of all of the trials that were done on this drug were withheld from doctors and patients. Now if you think about it, if I tossed a coin a hundred times, and I'm allowed to withhold from you the answers half the times, then I can convince you that I have a coin with two heads. If we remove half of the data, we can never know what the true effect size of these medicines is.
ali što je s pričama? One su gnusne, stvarno jesu. Ovo je lijek reboksetin. Ovaj sam lijek osobno prepisivao pacijentima. Ja sam stvarno štreberski liječnik. Svim se silama trudim pročitati i razumjeti svu literaturu. Čitao sam ispitivanja o ovom lijeku. Sva su bila pozitivna. Sva su bila dobro provedena. Nisam našao zamjerku. Nažalost, na kraju se ispostavilo da su mnoga ispitivanja bila zatajena. Točnije, 76 posto svih ispitivanja napravljenih na ovom lijeku bilo je zatajeno liječnicima i pacijentima. Kad razmislite o tome, ako bacim novčić stotinu puta i dozvoljeno mi je zatajiiti vam rezultate polovice tih bacanja, mogu vas uvjeriti da imam novčić s dvije glave. Ako polovicu podataka uklonimo nikad ne možemo znati kakav točno učinak ima ovaj lijek.
And this is not an isolated story. Around half of all of the trial data on antidepressants has been withheld, but it goes way beyond that. The Nordic Cochrane Group were trying to get ahold of the data on that to bring it all together. The Cochrane Groups are an international nonprofit collaboration that produce systematic reviews of all of the data that has ever been shown. And they need to have access to all of the trial data. But the companies withheld that data from them. So did the European Medicines Agency -- for three years.
Ovo nije jedina takva priča. Zatajeno je oko polovice svih rezultata ispitivanja o antidepresivima. ali tu priča ne staje. Grupa Nordic Cochrane pokušala je prikupiti podatke o tome, u želji da ih ujedini. Grupa Cochrane internacionalna je neprofitna udruga koja objavljuje sustavne preglede svih podataka ikada prikazanih. Potreban im je pristup svim podacima ispitivanja. No, tvrtke im uskraćuju podatke, kao i Europska agencija za lijekove, i to zadnje tri godine. Problem je to kojem trenutno nedostaje rješenje.
This is a problem that is currently lacking a solution. And to show how big it goes, this is a drug called Tamiflu, which governments around the world have spent billions and billions of dollars on. And they spend that money on the promise that this is a drug which will reduce the rate of complications with flu. We already have the data showing it reduces the duration of your flu by a few hours. But I don't care about that, governments don't care. I'm sorry if you have the flu, I know it's horrible, but we're not going to spend billions of dollars trying to reduce the duration of your flu symptoms by half a day. We prescribe these drugs. We stockpile them for emergencies on the understanding they'll reduce the number of complications, which means pneumonia and death. The infectious diseases Cochrane Group, which are based in Italy, has been trying to get the full data in a usable form out of the drug companies, so they can make a full decision about whether this drug is effective or not, and they've not been able to get that information. This is undoubtedly the single biggest ethical problem facing medicine today. We cannot make decisions in the absence of all of the information.
Da vam pokažem koliko daleko to ide: ovo je lijek Tamiflu, na koji su vlade diljem svijeta potrošile milijarde i milijarde dolara. Potrošile su taj novac jer su se povodile za obećanjem kako će ovaj lijek smanjiti stopu komplikacija vezanih uz gripu. Već imamo podatke koji pokazuju da smanjuje trajanje gripe za par sati. No, to mene ne zanima. Vlade to ne zanima. Žao mi je ako imate gripu, znam da je to grozno, ali ne ćemo potrošiti milijarde dolara kako bismo smanjili trajanje simptoma vaše gripe za pola dana. Prepisujemo ovakve lijekove, gomilamo rezerve za hitne slučajeve pod uvjetom da će smanjiti broj komplikacija, što znači sprečavanje upale pluća i smrti. Grupa Cochrane koja se bavi zaraznim bolestima, sa sjedištem u Italiji, pokušava dobiti sve podatke od farmaceutskih tvrtki, u razumljivom obliku, kako bi mogla donijeti odluku je li taj lijek djelotvoran ili nije. Do sada nisu uspjeli dobiti te informacije. Ovo je, bez sumnje, najveći etički problem s kojim se suočava današnja medicina. Ne možemo donositi odluke ako nemamo sve informacije.
So it's a little bit difficult from there to spin in some kind of positive conclusion. But I would say this: I think that sunlight is the best disinfectant. All of these things are happening in plain sight, and they're all protected by a force field of tediousness. And I think, with all of the problems in science, one of the best things that we can do is to lift up the lid, finger around at the mechanics and peer in.
Teško je završiti nekim pozitivnim zaključkom. Ali rekao bih ovo: mislim da je sunčeva svjetlost najbolji dezinficijens. Sve se ovo događa nama pred nosom, a oni su svi zaštićeni zaštitnim poljem sporosti. Smatram, sa svim problemima u znanosti, da najbolje što možemo napraviti jest podići pokolopac, počeprkati po mehanici i zaviriti unutra.
Thank you very much.
Hvala vam najljepša.
(Applause)
(Pljesak)