Namaste. Salaam. Shalom. Sat Sri Akal. Greetings to all of you from Pakistan. It is often said that we fear that which we do not know. And Pakistan, in this particular vein, is very similar. Because it has provoked, and does provoke, a visceral anxiety in the bellies of many a Western soul, especially when viewed through the monochromatic lens of turbulence and turmoil. But there are many other dimensions to Pakistan.
Namaste. Salam. Šalom (Mir). Sat Sri Akal (Bog je istina). Pozdrav svima iz Pakistana. Često je rečeno kako se bojimo onoga što ne poznajemo. I Pakistan, u ovom određenom kontestu, je jako sličan tome. Jer je izazvao i izaziva nervozu u stomacima mnogih zapadnjačkih duša, naročito kada se gleda kroz monohromatske objektive nemira i meteža. Ali postoje mnoge druge dimenzije Pakistana.
And what follows is a stream of images, a series of images captured by some of Pakistan's most dynamic and young photographers, that aims to give you an alternative glimpse, a look inside the hearts and minds of some ordinary Pakistani citizens. Here are some of the stories they wanted us to share with you.
Ono što sledi je niz fotografija, serija fotografija snimljenih od strane nekih pakistanskih najdinamičnijih mladih fotografa, koji imaju za cilj da vam ponude alternativni pogled, pogled u srca i umove nekih običnih građana Pakistana. Ovo su neke od priča koje su hteli da podele sa vama.
My name is Abdul Khan. I come from Peshawar. I hope that you will be able to see not just my Taliban-like beard, but also the richness and color of my perceptions, aspirations and dreams, as rich and colorful as the satchels that I sell.
Moje ime je Abdul Khan. Dolazim iz Pešavara. Nadam se da ćete moći da vidite ne samo moju talibansku bradu, već bogatstvo i boje mojih pogleda, težnja i snova, koje su bogate i šarolike, kao i torbe koje prodajem.
My name is Meher and this is my friend Irim. I hope to become a vet when I grow up so that I can take care of stray cats and dogs who wander around the streets of the village that I live near Gilgit, northern Pakistan.
Moje ime je Meher a ovo je moj prijatelj Irim. Nadam se da ću postati veterinarka kada odrastem tako da mogu da vodim brigu od mačkama i psima lutalicama koje lutaju po ulicama sela u kojem živim a to je Gilgit, severni Pakistan.
My name is Kailash. And I like to enrich lives through technicolored glass. Madame, would you like some of those orange bangles with the pink polka dots?
Moje ime je Kailaš. Volim da obogaćujem živote kroz staklo u tehnikoloru. Gospođo, da li možda želite neke od ovih naradžastih narukvica sa ružičastim polka tačkama?
My name is Zamin. And I'm an IDP, an internally displaced person, from Swat. Do you see me on the other side of this fence? Do I matter, or really exist for you?
Moje ime je Zamin. I ja sam IRO, interno raseljena osoba, iz Svata. Vidite li me s druge strane ove ograde? Značim li nešto, ili stvarno postojim za vas?
My name is Iman. I am a fashion model, an up-and-coming model from Lahore. Do you see me simply smothered in cloth? Or can you move beyond my veil and see me for who I truly am inside?
Moje ime je Iman. Ja sam manekenka, manekenka u usponu iz Lahorea. Da li me vidite jednostavno umotanu u tkanini? Ili se možete odmaknuti od mog vela i videti ko sam zapravo iznutra?
My name is Ahmed. I am an Afghan refugee from the Khyber agency. I have come from a place of intense darkness. And that is why I want to illuminate the world.
Moje ime je Ahmed. Ja sam izbeglica iz Afganistana iz Khyber agencije. Došao sam iz mesta intezivne tame. I zato želim da obasjam svet.
My name is Papusay. My heart and drum beat as one. If religion is the opium of the masses, then for me, music is my one and only ganja.
Moje ime je Papusaj. Moje srce i bubanj kucaju kao jedno. Ako je religija opijum za mase, onda je za mene, muzika jedna i jedina droga.
A rising tide lifts all boats. And the rising tide of India's spectacular economic growth has lifted over 400 million Indians into a buoyant middle class. But there are still over 650 million Indians, Pakistanis, Sri Lankans, Bangladeshis, Nepalese, who remain washed up on the shores of poverty.
Nadolazeća plima diže sve čamce. I nadolazeća plima indijskog spektakularnog ekonomskog rasta je digla preko 400 miliona Indijaca u ploveći srednji sloj. Ali i dalje ima preko 650 miliona Indijaca, Pakistanaca, Šri Lančana, Bangladešana, Nepalaca, koji su ostavljeni na obalama siromaštva.
Therefore as India and Pakistan, as you and I, it behooves us to transcend our differences, to celebrate our diversity, to leverage our common humanity. Our collective vision at Naya Jeevan, which for many of you, as you all recognize, means "new life" in Urdu and Hindi, is to rejuvenate the lives of millions of low income families by providing them with affordable access to catastrophic health care. Indeed it is the emerging world's first HMO for the urban working poor.
Stoga, kao Indija i Pakistan, kao vi i ja, odgovorni smo za prelaženje preko naših razlika, za slavljenje naše raznolikosti, ojačaavanje našeg zajedničkog čovečanstva. Naša zajednička vizija u Naya Jeevan, koja za mnoge od vas, kao što i prepoznajete, znači 'novi život' na Urdu i Hindi jeziku, je da se podmlade životi miliona porodica sa niskim dohotkom pružajući im dostupan pristup zdrastvenoj nezi kod katastrofa. Zaista, u svetu u nastajanju, to je prvi HMO (organizacija za održavanje zdravlja) za siromašne koji rade u gradovima.
Why should we do this as Indians and Pakistanis? We are but two threads cut from the same cloth. And if our fates are intertwined, then we believe that it is good karma, it is good fortune. And for many of us, our fortunes do indeed lie at the bottom of the pyramid. Thank you. (Applause)
Zašto bi, kao Indijci i Pakistanci, to radili? Mi smo dve niti odsečene s istog komada tkanine. A ako su naše sudbine isprepletene onda verujemo da je to dobra karma, da je to sreća. A za mnoge od nas, naša sreća zaista leži na dnu piramide. Hvala vam. (Aplauz)
Chris Anderson: Fantastic. Just stay up here. That was fantastic. I found that really moving. You know, we fought hard to get at least a small Pakistani contingent to come. It felt like it was really important. They went through a lot to get here. Would the Pakistanis please just stand up please? I just really wanted to acknowledge you. (Applause) Thank you so much.
Kris Anderson: Fantastično. Samo ostanite tu gore. To je bilo fantastično. To me je stvarno dirnulo. Znate, jako smo se borili kako bi dobili bar mali kontigent Pakistanaca ovde. Činilo se da je to jako bitno. Prošli su kroz mnogo toga da bi došli ovde. Da li bi Pakistanci, molim vas, ustali? Želim samo da vam odam priznanje. (Aplauz) Hvala vam mnogo.