Namaste. Salaam. Shalom. Sat Sri Akal. Greetings to all of you from Pakistan. It is often said that we fear that which we do not know. And Pakistan, in this particular vein, is very similar. Because it has provoked, and does provoke, a visceral anxiety in the bellies of many a Western soul, especially when viewed through the monochromatic lens of turbulence and turmoil. But there are many other dimensions to Pakistan.
Namaste. Salaam. Šalom (Mir). Sat Sri Akal (Bog je istina). Pozdrav svima iz Pakistana. Često je rečeno kako se bojimo onoga što ne poznajemo. Pakistan, u ovom određenom kontekstu, je jako sličan tome. Jer je izazvao, i izaziva nervozu u trbusima mnogih zapadnjačkih duša, naročito kada ga se gleda kroz monokromatske leće nemira i meteža. Ali postoje mnoge druge dimenzije Pakistana.
And what follows is a stream of images, a series of images captured by some of Pakistan's most dynamic and young photographers, that aims to give you an alternative glimpse, a look inside the hearts and minds of some ordinary Pakistani citizens. Here are some of the stories they wanted us to share with you.
Ono što slijedi je tijek fotografija, niz slika uhvaćenih od strane nekih od pakistanskih najdinamičnijih mladih fotografa, kojima je cilj ponuditi vam alternativni pogled, pogled u srca i umove nekih od uobičajenih građana Pakistana. Ovo su neke od priča koje su htjeli podjeliti s vama.
My name is Abdul Khan. I come from Peshawar. I hope that you will be able to see not just my Taliban-like beard, but also the richness and color of my perceptions, aspirations and dreams, as rich and colorful as the satchels that I sell.
Moje ime je Abdul Khan. Dolazim iz Peshawar-a. Nadam se da ćete moći vidjeti ne samo moju Talibansku bradu, već bogatstvo i boje mojih percepcija, aspiracija i snova, koje su bogate i šarolike, kao i torbe koje prodajem.
My name is Meher and this is my friend Irim. I hope to become a vet when I grow up so that I can take care of stray cats and dogs who wander around the streets of the village that I live near Gilgit, northern Pakistan.
Moje ime je Meher a ovo je moj prijatelj Irim. Nadam se kako ću postati veterinarka kada odrastem da mogu voditi brigu o mačkama i psima lutalicama koji lutaju po ulicama sela u kojem živim a to je Gilgit, sjeverni Pakistan.
My name is Kailash. And I like to enrich lives through technicolored glass. Madame, would you like some of those orange bangles with the pink polka dots?
Moje ime je Kailash. Volim obogaćivati živote kroz staklo u tehnikoloru. Gospođo, želite li možda neke od ovih narančastih narukvica s ružičastim polka točkama?
My name is Zamin. And I'm an IDP, an internally displaced person, from Swat. Do you see me on the other side of this fence? Do I matter, or really exist for you?
Moje ime je Zamin. I ja sam IRO, interno raseljena osoba, iz Swat-a. Vidite li me s druge strane ove ograde? Značim li nešto, postojim li doista za vas?
My name is Iman. I am a fashion model, an up-and-coming model from Lahore. Do you see me simply smothered in cloth? Or can you move beyond my veil and see me for who I truly am inside?
Moje ime je Iman. Ja sam manekenka, nadolazeća manikenka iz Lahore-a. Vidite li me jednostavno umotanu u tkaninu? Ili se možete odmaknuti od mog vela i vidjeti tko sam zapravo iznutra?
My name is Ahmed. I am an Afghan refugee from the Khyber agency. I have come from a place of intense darkness. And that is why I want to illuminate the world.
Moje ime je Ahmed. Ja sam izbjeglica iz Afganistana iz Khyber agencije. Došao sam iz mjesta intenzivne tame. I upravo zbog toga želim obasjati svijet.
My name is Papusay. My heart and drum beat as one. If religion is the opium of the masses, then for me, music is my one and only ganja.
Moje ime je Papusay. Moje srce i bubanj kucaju kao jedno. Ako je religija opijum masa, onda je za mene, glazba moja jedina droga.
A rising tide lifts all boats. And the rising tide of India's spectacular economic growth has lifted over 400 million Indians into a buoyant middle class. But there are still over 650 million Indians, Pakistanis, Sri Lankans, Bangladeshis, Nepalese, who remain washed up on the shores of poverty.
Nadolazeća plima diže sve čamce. A nadolazeća plima indijskog spektakularnog ekonomskog rasta je podigla preko 400 milijuna Indijaca u ploveći srednji sloj. Ali postoji i preko 650 milijuna Indijaca, Pakistanaca, Šri Lančanina, Bagladešanina, Nepalaca, koji su ostavljeni na samom rubu obala siromaštva.
Therefore as India and Pakistan, as you and I, it behooves us to transcend our differences, to celebrate our diversity, to leverage our common humanity. Our collective vision at Naya Jeevan, which for many of you, as you all recognize, means "new life" in Urdu and Hindi, is to rejuvenate the lives of millions of low income families by providing them with affordable access to catastrophic health care. Indeed it is the emerging world's first HMO for the urban working poor.
Stoga, kao Indija i Pakistan, kao vi i ja, odgovorni smo za premošćivanje naših razlika kako bi slavili našu raznolikost. Kako bi osnažili naše zajedničko čovječanstvo. Naša zajednička vizija u Naya Jeevan, koja za mnoge od vas, kao što i prepoznajete, znači "novi život" u Urdu i Hindi jeziku, jest podmladiti živote milijuna obitelji s niskim dohotkom pružajući im dostupan pristup katastrofalnoj zdravstvenoj njezi. Zaista, u svijetu u nastajanju, to je prvi HMO za radno siromašne koji žive u gradovima.
Why should we do this as Indians and Pakistanis? We are but two threads cut from the same cloth. And if our fates are intertwined, then we believe that it is good karma, it is good fortune. And for many of us, our fortunes do indeed lie at the bottom of the pyramid. Thank you. (Applause)
Zašto bi to, kao Indijci i Pakistanci, radili? Mi smo dvije niti odrezane s istog komada tkanine. A ako su naše sudbine isprepletene onda vjerujemo da je to dobra karma, da je to dobro bogatstvo. A za mnoge od nas, naša bogatstva doista leže na dnu piramide. Hvala vam. (Pljesak)
Chris Anderson: Fantastic. Just stay up here. That was fantastic. I found that really moving. You know, we fought hard to get at least a small Pakistani contingent to come. It felt like it was really important. They went through a lot to get here. Would the Pakistanis please just stand up please? I just really wanted to acknowledge you. (Applause) Thank you so much.
Chris Anderson: Fantastično. Samo ostani gore. To je bilo fantastično. To me stvarno dirnulo. Znate, jako smo se borili kako bi dobili bar mali kontingent Pakistanaca ovdje. Činilo se kao da je to jako važno. Prošli su kroz mnogo toga da bi došli ovamo. Bi li Pakistanci, molim vas, ustali? Želim vam samo odati priznanje. (Pljesak) Hvala vam puno.