The maxim, "Know thyself" has been around since the ancient Greeks. Some attribute this golden world knowledge to Plato, others to Pythagoras. But the truth is it doesn't really matter which sage said it first, because it's still sage advice, even today. "Know thyself." It's pithy almost to the point of being meaningless, but it rings familiar and true, doesn't it? "Know thyself." I understand this timeless dictum as a statement about the problems, or more exactly, the confusions, of consciousness. I've always been fascinated with knowing the self. This fascination led me to submerge myself in art, study neuroscience, and later, to become a psychotherapist.
Maksima "Spoznaj sebe" postoji još od doba starih Grka. Neki pripisuju to znanje iz zlatnog svijeta Platonu, drugi Pitagori, ali istina je da zapravo nije bitno koji je mudrac to rekao prvi jer je i dan danas to mudar savjet. "Spoznaj sebe." Jezgrovito je gotovo do točke da je beznačajno, ali odzvanja poznato i istinito, zar ne ? "Spoznaj sebe" Razumijem tu bezvremensku izreku kao izjavu o problemima, ili točnije zabunama o svjesnosti. Oduvjek sam bila fascinirana spoznavanjem sebe. Fascinacija me odvela do uranjanja u umjetnost, studija neuroznanosti i kasnije do toga da sam postala psihoterapeut.
Today I combine all my passions as the CEO of InteraXon, a thought-controlled computing company. My goal, quite simply, is to help people become more in tune with themselves. I take it from this little dictum, "Know thyself." If you think about it, this imperative is kind of the defining characteristic of our species, isn't it? I mean, it's self-awareness that separates Homo sapiens from earlier instances of our mankind.
Danas, kombiniram sve svoje strasti kao predsjednica uprave InteraXona, računalne kompanije koja koristi um kao sredstvo koje kontrolira računalne procese. Moj cilj je, vrlo jednostavno, pomoći ljudima da postanu bolje usklađeni sami sa sobom. Uzimam iz te male izreke, "Spoznaj sebe" Ako promislite malo, ovaj imperativ je na neki način karakteristika koja definira našu vrstu, zar ne ? Mislim, to je svijest o sebi koja razdvaja Homo sapiensa od ranijih oblika naše vrste.
Today we're often too busy tending to our iPhones and iPods to really stop and get to know ourselves. Under the deluge of minute-to-minute text conversations, e-mails, relentless exchange of media channels and passwords and apps and reminders and Tweets and tags, we lose sight of what all this fuss is supposed to be about in the first place: Ourselves. Much of the time we're transfixed by all of the ways we can reflect ourselves out into the world. And we can barely find the time to reflect deeply back in on our own selves. We've cluttered ourselves up with all this. And we feel like we have to get far, far away to a secluded retreat, leaving it all behind.
Danas smo često prezaposleni baveći se svojim iPhonovima i iPodovima kako bismo stvarno zastali da spoznamo sami sebe. Pod gomilom stalnih tekstualnih poruka, emailova, stalnih promjena medijskih kanala i lozinki i aplikacija i podsjetnika i Tweetova i tagova, gubimo iz vida čemu zapravo sva ta zbrka: zbog nas Većinu vremena smo zaokupljeni svim načinima kako možemo projicirati sebe u svijet. I jedva da možemo naći vremena kako bismo se dublje zagledali u sebe. Stvorili smo si paniku svime time. I osjećamo se kao da trebamo otići daleko, daleko u osamljeno sklonište i ostaviti sve iza sebe.
So we go far away to the top of a mountain, assuming that perching ourselves on a piece is bound to give us the respite we need to sort the clutter, the chaotic everyday, and find ourselves again. But on that mountain where we gain that beautiful peace of mind, what are we really achieving? It's really only a successful escape. Think of the term we use, "Retreat." This is the term that armies use when they've lost a battle. It means we've got to get out of here. Is this how we feel about the pressures of our world, that in order to get inside ourselves, you have to run for the hills? And the problem with escaping your day-to-day life is that you have to come home, eventually. So when you think about it, we're almost like a tourist visiting ourselves over there. And eventually, that vacation's got to come to an end.
I tako smo došli daleko na vrh planine pretpostavljajući da bi nam sjedenje u osami trebalo podariti odmor koji trebamo kako bismo razrješili jurnjavu, kaotičnu svakodnevicu i opet našli sami sebe. Ali na toj planini gdje opet postignemo taj predivan mir našeg uma, šta mi zapravo postižemo? To je zapravo samo uspješan bijeg. Pomislite na pojam koji koristimo: "Povlačenje." To je pojam kojeg koriste vojske kada izgube bitku. Znači da se moramo maknuti odavdje. Osjećamo li tako pritiske ovog svijeta, da, kako bismo ušli dublje u sebe, trebamo bježati u planine ? I problem s bježanjem od svakodnevice je da se na kraju krajeva moraš vratiti doma. Dakle, kada promislite o tome, mi smo skoro kao turisti koji posjećuju sami sebe tamo negdje. I na kraju svega, svaki odmor dođe do svojeg kraja.
So my question to you is, can we find ways to know ourselves without the escape? Can we redefine our relationship with the technologized world in order to have the heightened sense of self-awareness that we seek? Can we live here and now in our wired web and still follow those ancient instructions, "Know thyself?" I say the answer is yes. And I'm here today to share a new way that we're working with technology to this end, to get familiar with our inner self like never before -- humanizing technology and furthering that age-old quest of ours to more fully know the self. It's called thought-controlled computing.
Pa je moje pitanje vama, možemo li naći načine da spoznamo same sebe bez bijega? Možemo li redefinirati svoj odnos sa tehnologiziranim svijetom kako bismo imali jači osjećaj samosvjesnosti kojeg tražimo? Možemo li živjeti ovdje i sada u svojoj mreži od žica, a i dalje slijediti te stare upute: "Spoznaj sebe?" Ja kažem da je odgovor Da! I ovdje sam danas kako bih podijelila s vama novi način u kojem radimo sa tehnologijom sa ciljem spoznavanja svoga unutarnjeg Ja kao nikada prije - uljuđivanjem tehnologije i produbljujući tu svoju prastaru potragu kako bismo bolje spoznali sebe. Zove se upravljanje računalom pomoću misli.
You may or may not have noticed that I'm wearing a tiny electrode on my forehead. This is actually a brainwave sensor that's reading the electrical activity of my brain as I give this talk. These brainwaves are being analyzed and we can see them as a graph. Let me show you what it looks like. That blue line there is my brainwave. It's the direct signal being recorded from my head, rendered in real time. The green and red bars show that same signal displayed by frequency, with lower frequencies here and higher frequencies up here. You're actually looking inside my head as I speak. These graphs are compelling, they're undulating, but from a human's perspective, they're actually not very useful. That's why we've spent a lot of time thinking about how to make this data meaningful to the people who use it.
Možda jeste, a možda i niste primijetili da nosim na svojem čelu malu elektrodu. To je zapravo senzor moždanih valova koji očitava električnu aktivnost mog mozga dok držim ovo predavanje. Ovi moždani valovi su analizirani i možemo ih vidjeti kao graf. Dopustite da vam pokažem kako to izgleda. Ova plava linije je moj moždani val. To je direktan signal koji se snima dok dolazi iz moje glave, prikazan u stvarnom vremenu. Zeleni i crveni dijelovi pokazuju isti signal prikazan u frekvencijskoj domeni, s nižim frekvencijama ovdje i višim frekvencijama tu gore. Vi zapravo gledate direktno u moju glavu dok ja pričam. Ovi grafovi su intrigantni, valoviti, ali iz ljudske perspektive, nisu zapravo vrlo upotrebljivi. Zato smo proveli mnogo vremena razmišljajući kako učiniti te podatke smislenim ljudima koji ih upotrebljavaju.
For instance, what if I could use this data to find out how relaxed I am at any moment? Or what if I can take that information and put it into an organic shape up on the screen? The shape on the right over here has become an indicator of what's going on in my head. The more relaxed I am, the more the energy's going to fall through it. I may also be interested in knowing how focused I am, so I can put my level of attention into the circuit board on the other side. And the more focused my brain is, the more the circuit board is going to surge with energy.
Na primjer, što kad bih ja mogla upotrijebiti ove informacije kako bih saznala koliko sam opuštena u svakom trenutku? Ili što ako bih mogla uzeti te informacije i staviti ih u organski oblik na ekranu? Oblik ovdje na desno je postao indikator onoga što se događa u mojoj glavi. Što sam opuštenija, više će energije pasti kroz to. Mogla bih biti zainteresirana saznati koliko sam fokusirana, kako bih stavila svoju razinu pažnje na ploču koja je na drugoj strani. I što je moj mozak fokusiraniji, tim više energije će šikljati van iz ploče.
Ordinarily, I would have no way of knowing how focused or relaxed I was in any tangible way. As we know, our feelings about how we're feeling are notoriously unreliable. We've all had stress creep up on us without even noticing it until we lost it on someone who didn't deserve it, and then we realize that we probably should have checked in with ourselves a little earlier. This new awareness opens up vast possibilities for applications that help improve our lives and ourselves. We're trying to create technology that uses the insights to make our work more efficient, our breaks more relaxing and our connections deeper and more fulfilling than ever. I'm going to share some of these visions with you in a bit, but first I want to take a look at how we got here. By the way, feel free to check in on my head at any time.
Inače, ne bih mogla znati koliko sam fokusirana ili opuštena na opipljiv način. Kao što znamo, naši osjećaji o tome kako osjećamo su zloglasno nepouzdani. Svi smo doživjeli da nam se stres prikrade, bez da uopće opazimo dok se nismo "ispuhali" na nekome tko to nije zaslužio i onda shvatimo da smo vjerojatno trebali provjeriti sami sa sobom malo ranije. Nova svjesnost otvara široke mogućnosti za primjene koje pomažu kako bi poboljšale naše živote i nas same. Pokušavamo stvoriti tehnologiju koja upotrebljava te uvide kako bi učinila naš rad efikasnijim, naše odmore opuštenijim i naše veze dubljim i više ispunjavajućim. Podijelit ću neke od ovih vizija s vama za trenutak, ali prvo želim da pogledamo kako smo uopće došli ovamo. Usput, slobodno u bio kojem trenutku bacite pogled na to što se zbiva u mojoj glavi.
(Laughter)
(Smijeh)
My team at InteraXon and I have been developing thought-controlled application for almost a decade now. In the first phase of development, we were really enthused by all the things we could control with our mind. We were making things activate, light up and work just by thinking. We were transcending the space between the mind and the device. We brought to life a vast array of prototypes and products that you could control with your mind, like thought-controlled home appliances or slot-car games or video games or a levitating chair. We created technology and applications that engaged people's imaginations, and it was really exciting.
Moj tim u InteraXonu i ja razvijamo već skoro cijelo desetljeće umom kontrolirale aplikacije. U prvoj fazi razvoja bili smo stvarno entuzijastični zbog svih stvari koje možemo kontrolirati našim umovima. Činili smo da se stvari aktiviraju, zasvijetle i rade samo misleći. I nadilazili smo prostor između uma i uređaja. Oživjeli smo široko polje prototipova i proizvoda koji se mogu kontrolirati umom, kao umom-kontrolirane kućne uređaje ili aparate za igre na sreću ili video igre ili levitirajuću stolicu. Kreirali smo tehnologiju i aplikacije koje su uključivale ljudsku maštu i bilo je stvarno uzbuljivo.
And then we were asked to do something really big for the Olympics. We were invited to create a massive installation at the Vancouver 2010 winter Olympics, were used in Vancouver, got to control the lighting on the CN Tower, the Canadian Parliament buildings and Niagara Falls from all the way across the country using their minds. Over 17 days at the Olympics, 7,000 visitors from all over the world actually got to individually control the light from the CN Tower, parliament and Niagara in real time with their minds from across the country, 3,000 km away. So controlling stuff with your mind is pretty cool.
I onda smo bili zatraženi da napravimo nešto stvarno veliko za Olimpijadu. Bili smo pozvani za napravimo ogromnu instalaciju za Zimsku Olimpijadu u Vancuveru, koja je bila upotrebljena u Vancuveru, i koja je kontrolirala osvjetljenje na C.N. Tower-u, Kanadskom Parlamentu i zgradama na slapovima Niagare s potpuno drugog kraja države upotrebljavajući svoje umove. Kroz 17 dana na Olipijadi, 7000 posjetitelja iz cijelog svijeta je zapravo dobilo priliku da individualno kontolira svjetla C.N. Tower-a, zgrade Parlamenta i Niagare u stvarnom vremenu sa svojim umovima, diljem države, 3000 km udaljeni. Dakle, kontroliranje nečega svojim umom je prilično kul.
But we're always interested in multitiered levels of human interaction. And so we began looking into inventing thought-controlled applications in a more complex frame than just control. And that was responsiveness. We realized that we had a system that allowed technology to know something about you. And it could join into the relationship with you. We created the responsive room where the lights, music and blinds adjusted to your state. They followed these little shifts in your mental activity. So as you settled into relaxation at the end of a hard day, on the couch in our office, the music would mellow with you. When you read, the desk lamp would get brighter. If you nod off, the system would know, dimming to darkness as you do.
Ali mi smo uvijek zainteresirani za više razine ljudske interakcije. I tako smo počeli istraživati umom-kontrolirane aplikacije u nešto kompleksnijem okviru od same kontrole. I to je bilo odgovaranje. Shvatili smo da imamo sistem koji je dopuštao tehnologiji da zna nešto o vama. I može se uključiti u odnos s vama. Stvorili smo "sobu koja odgovara" i gdje su svjetla, glazba i rolete prilagođeni vašem stanju. Pratili su te male pomake u vašoj mentalnoj aktivnosti. I kako ste se ušuškavali u opuštenost, nakon kraja teškog dana na kauču u vašem uredu, glazba bi se stopila s vama. Kada biste čitali, stolna lampa bi se pojačala i postala svjetlija. Ako biste zakunjali, sustav bi to znao, i zatamnio svjetla dok padate u san.
We then realized that if technology could know something about you and use it to help you, there's an even more valuable application than that. That you could know something about yourself. We could know sides of ourselves that were all but invisible and come to see things that were previously hidden. Let me show you an example of what I'm talking about here.
Tada smo shvatili da, kada bi tehnologija mogla znati nešto o vama i kada bi to koristila da vam pomogne, postojale bi i vrjednije primjene. Mogli biste saznati nešto o sebi. Mogli biste spoznati neke aspekte vas samih koji su sve samo ne nevidljivi i spoznati stvari koje su prije bile skrivene. Dopustite da vam pokažem o čemu govorim.
Here's an application that I created for the iPad. So the goal of the original game Zen Bound is to wrap a rope around a wooden form. So you use it with your headset. The headset connects wirelessly to an iPad or a smartphone. In that headset, you have fabric sensors on your forehead and above the ear. In the original Zen Bound game, you play it by scrolling your fingers over the pad. In the game that we created, of course, you control the wooden form that's on the screen there with your mind. As you focus on the wooden form, it rotates. The more you focus, the faster the rotation. This is for real. This is not a fake. What's really interesting to me though is at the end of the game, you get stats and feedback about how you did. You have graphs and charts that tell you how your brain was doing -- not just how much rope you used or what your high score is, but what was going on inside of your mind. And this is valuable feedback that we can use to understand what's going on inside of ourselves.
Evo aplikacije koju sam kreairala za iPad. Dakle, cilj igre Zen Bound je omotati uže oko drvenog oblika. Koristite uređaj na svojoj glavi. Uređaj na glavi se bežično spaja sa iPadom ili smartphone-om. Taj uređaj sadržava senzor na čelu i iznad uha. Originalnu Zen Bound igru igrate pomicanjem prstiju po osjetljivom podlošku U igri koju smo mi kreirali, naravno, vi kontrolirate drveni oblik na ekranu koristeći svoj um. I dok se fokusirate na drveni oblik, on se rotira. Što se više fokusirate, on se brže okreće. Ovo je stvarno tako. Ovo nije prevara. Ono što je meni stvarno interesantno je što na kraju igre dobijete statistike i povratnu informaciju o tome kakvi ste bili. Imate grafove i dijagrame koji vam kažu kako ste igrali ne samo koliko ste užeta koristili ili koji je vaš najbolji rezultati nego i što se događalo u vašem umu. I to je vrijedna povratna informacija koju možemo upotrijebiti kako bismo shvatili što se događa unutar nas samih.
I like to call this "intra-active." Normally, we think about technology as interactive. This technology is intra-active. It understands what's inside of you and builds a sort of responsive relationship between you and your technology so that you can use this information to move you forward. So you can use this information to understand you in a responsive loop. At InteraXon -- intra-active technology is one of our really defining mandates. It's how we understand the world inside and reflect it outside into this tight loop.
Ja to volim zvati "intra - aktivno." Inače mislimo o tehnologiji kao o nečemu interaktivnom. Ova tehnologija je intra-aktivna. Ona spoznaje što je unutar vas i gradi određeni oblik odzivnog odgovora između vas i tehnologije kako biste vi mogli upotrijebiti tu infromaciju da se unaprijedite. Možete upotrijebiti ovu informaciju kako biste shvatili svoju odzivnu petlju. U InteraXonu, intra-aktivna tehnologija je jedan od naših definirajućih prioriteta. Na taj način mi razumijemo svijet unutra i reflektiramo ga na van u tu usku petlju.
For example, thought-controlled computing can teach children with ADD how to improve their focus. With ADD, children have a low proportion of beta waves for focus states and a high proportion of theta states. So you can create applications that reward focused brain states. So you can imagine kids playing video games with their brain waves and improving their ADD symptoms as they do it. This can be as effective as Ritalin. Perhaps even more importantly, thought-controlled computing can give children with ADD insights into their own fluctuating mental states, so they can better understand themselves and their learning needs. The way these children will be able to use their new awareness to improve themselves will upend many of the damaging and widespread social stigmas that people who are diagnosed as different are challenged with.
Na primjer - umom kontrolirano upravljanje računalom može naučiti djecu koja imaju Sindrom nedostatka pažnje kako da poboljšaju svoju koncentraciju. Hiperaktivna djeca imaju manju komponentu beta valova kada su fokusirana i veću komponentu theta valova. Tako da možete stvoriti aplikaciju koja nagrađuje stanja kada je mozak fokusiran. Tako da možete zamisliti djecu koja igraju video igre upotrebljavajući svoje moždane valove i pritom smanjuju simptome svoje hiperaktivnosti. Ovo može biti efektno kao i Ritalin. Možda čak i važnije, umom-kontroliralno upravljanje računalom može dati hiperaktivnoj djeci pogled u njihovo vlastito mentalno stanje, kako bi bolje mogli razumjeti sebe i spoznati svoje potrebe. Način na koji će ova djeca moći upotrebljavati svoje nove spoznaje kako bi unaprijedili sebe će ispraviti mnoge nekorisne i u društvu raširene stigme s kojima se susreću ljudi kojima je dijagnozirana hipaeraktivnost.
We can peer inside our heads and interact with what was once locked away from us, what once mystified and separated us. Brainwave technology can understand us, anticipate our emotions and find the best solutions for our needs. Imagine this collected awareness of the individual computed and reflected across an entire lifespan. Imagine the insights that you can gain from this kind of second sight. It would be like plugging into your own personal Google.
Možemo baciti pogled u svoje glave i ostvariti interakciju sa onime što je nekada bilo skriveno od nas, onime što je nekada bilo mistificirano i što nas je razdvajalo. Tehnologija moždanih valova može nam pomoći da shvatimo sami sebe, predvidjeti naše emocije i naći najbolja rješenja za naše potrebe. Zamislite tu kolektivnu svijest individualca, shvaćenu, izračunatu i razvučenu preko cijelog životnog vijeka. Zamislite uvid koji iz toga možete dobiti iz ovog, na neki način, drugog kuta gledanja. Bilo bi kao da uranjate u svoj vlastiti Google.
On the subject of Google, today you can search and tag images based on the thoughts and feelings you had while you watched them. You can tag pictures of baby animals as happy, or whatever baby animals are to you, and then you can search that database, navigating with your feelings, rather than the keywords that just hint at them. Or you could tag Facebook photos with the emotions that you had associated with those memories and then instantly prioritize the streams that catch your attention, just like this. Humanizing technology is about taking what's already natural about the human-tech experience and building technology seamlessly in tandem with it. As it aligns with our human behaviors, it can allow us to make better sense of what we do and, more importantly, why. Creating a big picture out of all the important little details that make up who we are.
A što se Google-a tiče, danas možete tražiti i označavati slike na temelju toga kako ste se osjećali i što ste mislili kada ste ih gledali. Možete označiti slike mladunčadi životinja kao sretne, ili što god je mladunčad vama i onda možete pretražiti bazu podataka vodeći se svojim osjećajima umjesto riječima koje pokazuju na njih. Ili možete označiti Facebook fotografije sa emocijama koje ste pripisali tim sjećanjima i onda odmah odrediti prioritete, tokove koji privlače vaše pažnju, kao i ovo. Poljuđivanje tehnologije znači uzimati što je već prirodno u ljudsko-tehnološkom iskustvu i gradeći tehnologiju neprimjetno u tandemu sa ljudskošću. I kako se poravna s našim ljudskim ponašanjima može nam pomoći kako bismo bolje shvatili što radimo, i još važnije, zašto, stvarajući veliku sliku iz svih važnih malih djelova koji čine ono što smo mi.
With humanized technology we can monitor the quality of your sleep cycles. When our productivity starts to slacken, we can go back to that data and see how we can make more effective balance between work and play. Do you know what causes fatigue in you or what brings out your energetic self, what triggers cause you to be depressed or what fun things are going to bring you out of that funk? Imagine if you had access to data that allowed you to rank on a scale of overall happiness which people in your life made you the happiest, or what activities brought you joy. Would you make more time for those people? Would you prioritize? Would you get a divorce?
Sa poljuđenom tehnologijom možemo nadzirati kvalitetu svojih ciklusa sna. Kada produktivnost počne opadati, možemo se vratiti na te podatke i vidjeti kako možemo učiniti efektivniju ravnotežu između rada i igre. Znate li što uzrokuje umor u vama ili što vas diže i i energizira, šta vas čini da se osjećate deprsivno, ili koje će vas zabavne stvari izvući iz tog stanja ? Zamislite kada biste imali pristup tim podacima koji bi vam omogućili da na skali sveukupne sreće odredite koji ljudi vas u vašem životu čine najsretnjima, ili koje aktivnosti vam donose užitak. Biste li izdvojili više vremena za te ljude? Da li bi posložili prioritete u skladu sa time? Biste li se razveli?
(Laughter)
Što vam umom-kontrolirano upravljanje računalom dopušta da činite je
What thought-controlled computing can allow you to do is build colorful layered pictures of our lives. And with this, we can get the skinny on our psychological happenings and build a story of our behaviors over time. We can begin to see the underlying narratives that propel us forward and tell us about what's going on. And from this, we can learn how to change the plot, the outcome and the character of our personal stories.
da izgradite obojane, slojevite slike vaših života. I s time možemo spoznati sebe i svoju psihu i stvoriti priču svojih ponašanja tijekom vremena. Možemo vidjeti temeljne priče naših umova koje nas guraju naprijed i kažu nam što se događa. I od tamo možemo naučiti kako promjeniti zaplet, ishod i karakter naših vlastitih priča.
Two millennia ago, those Greeks had some powerful insights. They knew that a fundamental piece falls into place when you start to live out their little phrase, when you come into contact with yourself. They understood the power of human narrative and the value that we place on humans as changing, evolving and growing. But they understood something more fundamental -- the sheer joy in discovery, the delight and fascination that we get from the world and being ourselves in it; the richness that we get from seeing, feeling and knowing the lives that we are.
Prije dvjije tisuće godina ti Grci su imali neke snažne uvide. Znali su da se život posloži kada počnete živjeti ovu malo frazu, kada dođete u dodir sa sobom. Shvatili su moć ljudske priče i vrijednosti pojmova kao što su promjena, razvoj i rast. Ali razumjeli su i nešto mnogo bazičnije - a to je ono veselje kada nešto otkrijemo, užitak i fascinacija koje dobivamo iz svijeta i iz toga što živimo u njemu bogatstvo koje dobivamo iz gledanja, osjećanja i spoznavanja života koji jesmo.
My mom's an artist, and as a child, I'd often see her bring things to life with the stroke of a brush. One moment, it was all white space, pure possibility. The next, it was alive with her colorful ideas and expressions. As I sat easel-side, watching her transform canvas after canvas, I learned that you could create your own world. I learned that our own inner worlds -- our ideas, emotions and imaginations -- were, in fact, not bound by our brains and bodies. If you could think it, if you could discover it, you could bring it to life.
Moja mama je umjetnica, i kao dijete često sam gledala kako u život donosi stvari jednim potezom kista. U jednom trenutku bilo je sve bijeli prostor, čista mogućnost. I u sljedećem je bilo živo, sa svojim idejama i izričajima. I dok sam sjedila u prikrajku gledajući ju kako transformira platno po platno, shvatila sam da možete stvoriti svoj vlastiti svijet. Shvatila sam da naši unutarnji svjetovi naše ideje, emocije, mašta -- nisu ograničeni našim umom i tijelima. Ako nešto možete pomisliti, možete to i stvoriti, možete to oživjeti.
To me, thought-controlled computing is as simple and powerful as a paintbrush -- one more tool to unlock and enliven the hidden worlds within us. I look forward to the day that I can sit beside you, easel-side, watching the world that we can create with our new toolboxes and the discoveries that we can make about ourselves.
Za mene, umom kontrolirano upravljanje računalima je jednostavno i moćno kao i kist -- još jedan alat za otključati i oživjeti skrivene svjetove unutar nas. Veselim se danu kada ću moći sjesti pored vas, gledajući svijet koji mi stvaramo sa svojim novim kutijama alata i otkrića koja postižemo koja postižemo.
Thank you.
Hvala vam !
(Applause)
(Pljesak)