How does the news shape the way we see the world? Here's the world based on the way it looks -- based on landmass. And here's how news shapes what Americans see. This map -- (Applause) -- this map shows the number of seconds that American network and cable news organizations dedicated to news stories, by country, in February of 2007 -- just one year ago. Now, this was a month when North Korea agreed to dismantle its nuclear facilities. There was massive flooding in Indonesia. And in Paris, the IPCC released its study confirming man's impact on global warming. The U.S. accounted for 79 percent of total news coverage. And when we take out the U.S. and look at the remaining 21 percent, we see a lot of Iraq -- that's that big green thing there -- and little else. The combined coverage of Russia, China and India, for example, reached just one percent.
Kako novosti oblikuju način na koji vidimo svijet? Ovo je svijet kako izgleda -- na osnovi njegove površine. A ovo je kako novosti oblikuju svijet Amerikanca. Ova karta -- (Pljesak) -- ova karta pokazuje broj sekundi£ koje su američke mreže i organizacije kabelskih novosti posvetile novim pričama, po zemlji, u veljači 2007 -- samo prije godinu dana. Ovo je mjesec kada je Sjeverna Koreja pristala demontirati svoja nuklearna postrojenja. Bila je obilna poplava u Indoneziji. A u Parizu, IPCC je objavio istraživanje potvrđujući čovjekov utjecaj na globalno zatopljenje. Udio SAD-a u ukupno kreiranim vijestima je 79%. Ako zanemarimo SAD i pogledamo preostalih 21%, vidimo mnogo Iraka -- to je ova velika zelena stvar ovdje -- i malo ostalog. Zajedno vijesti iz Rusije, Kine i Indije, na primjer, dosegle su samo1%.
When we analyzed all the news stories and removed just one story, here's how the world looked. What was that story? The death of Anna Nicole Smith. This story eclipsed every country except Iraq, and received 10 times the coverage of the IPCC report. And the cycle continues; as we all know, Britney has loomed pretty large lately.
A kada razmotrimo sve vijesti i uklonimo samo jednu, ovo je kako bi svijet izgledao. Koja je to bila vijest? Smrt Anne Nicole Smith. Ova vijest je zasjenila sve zemlje osim Iraka, i dobila 10 puta više reportaža od IPCC izvještaja. I krug se nastavlja; kao što svi znamo, Britney je postala ponovno popularna.
So, why don't we hear more about the world? One reason is that news networks have reduced the number of their foreign bureaus by half. Aside from one-person ABC mini-bureaus in Nairobi, New Delhi and Mumbai, there are no network news bureaus in all of Africa, India or South America -- places that are home to more than two billion people.
Dakle zašto ne čujemo više o svijetu? Jedan od razloga je što su kanali koji kreiraju novosti smanjili broj ureda u inozemstvu na pola. Osim mini-ureda od jedne osobe ABC-a u Nairobiju, New Delhiu i Mumbaiu, nema informativnih ureda u cijeloj Africi, Indiji ili Južnoj Americi -- mjestima koja su dom za više od dvije milijarde ljudi.
The reality is that covering Britney is cheaper. And this lack of global coverage is all the more disturbing when we see where people go for news. Local TV news looms large, and unfortunately only dedicates 12 percent of its coverage to international news.
Stvarnost je kako je prenositi vijesti o Britney jeftinije. I nedostatak svjetskih reportaža je utoliko više uznemiravajući kada vidimo gdje ljudi odlaze po vijesti. Lokalne televizijske kuće su postale brojne, i nažalost posvećuju samo 12% svih priloga međunarodnim vijestima.
And what about the web? The most popular news sites don't do much better. Last year, Pew and the Colombia J-School analyzed the 14,000 stories that appeared on Google News' front page. And they, in fact, covered the same 24 news events. Similarly, a study in e-content showed that much of global news from U.S. news creators is recycled stories from the AP wire services and Reuters, and don't put things into a context that people can understand their connection to it.
A što je s Internetom? Najpopularnije stranice s novostima nisu značajnije bolje. Prošle godine, Pew i Columbijska škola novinarstva su ispitivali 14,000 priloga koji su se pojavili na naslovnoj strani Google newsa. I oni su, u stvari, objavili iste 24 vijesti. Slično, studija internetskog sadržaja je pokazala da su znatan dio novosti reportera iz SAD-a prerađene priče AP novinske agencije i Reutersa, i ne stavljaju ih u kontekst kako bi ljudi mogli razumjeti svoju povezanost s njima.
So, if you put it all together, this could help explain why today's college graduates, as well as less educated Americans, know less about the world than their counterparts did 20 years ago. And if you think it's simply because we are not interested, you would be wrong. In recent years, Americans who say they closely follow global news most of the time grew to over 50 percent.
Tako da, ako stavimo zbrojimo, ovo bi nam moglo pomoći da objasnimo zašto današnji diplomirani student kao i manje obrazovani Amerikanci znaju manje o svijetu nego što su ljudi slični njima znali prije 20 godina. I ako mislite da je to jednostavno zato što nismo zainteresirani, bili biste u krivu. Posljednjih godina, broj Amerikanaca koji kažu da temeljito prate globalne novosti većinu vremena je narastao preko 50%.
The real question: is this distorted worldview what we want for Americans in our increasingly interconnected world? I know we can do better. And can we afford not to? Thank you.
Pravo pitanje je: je li ovaj iskrivljeni pogled na svijet ono što želimo Amerikancima u našem međupovezanom svijetu? Znam da možemo bolje. I možemo li si priuštiti da to ne učinimo? Hvala vam.