Now, I want to start with a question: When was the last time you were called "childish"? For kids like me, being called childish can be a frequent occurrence. Every time we make irrational demands, exhibit irresponsible behavior, or display any other signs of being normal American citizens, we are called childish. Which really bothers me. After all, take a look at these events: Imperialism and colonization, world wars, George W. Bush. Ask yourself, who's responsible? Adults.
Započeti ću s pitanjem: Kada su Vas zadnji puta nazvali djetinjastim? Djecu poput mene, često nazivaju djetinjastima. Svaki puta kada tražimo nešto neracionalno, kada se ponašamo neodgovorno, ili kada pokazujemo bilo kakav drugi znak poput drugih normalnih Amerikanaca zovu nas djetinjastima što me stvarno smeta. Uostalom, pogledajte sljedeće događaje: Imperijalizam i kolonizaciju, svjetske ratove, George W. Busha. Zapitajte se: Tko je odgovoran? Odrasli.
Now, what have kids done? Well, Anne Frank touched millions with her powerful account of the Holocaust. Ruby Bridges helped to end segregation in the United States. And, most recently, Charlie Simpson helped to raise 120,000 pounds for Haiti, on his little bike. So as you can see evidenced by such examples, age has absolutely nothing to do with it. The traits the word "childish" addresses are seen so often in adults, that we should abolish this age-discriminatory word, when it comes to criticizing behavior associated with irresponsibility and irrational thinking.
A što su djeca napravila? Anne Frank je ganula milijune svojom tužnom pričom o Holokaustu, Ruby Bridges je pomogla da se okonča segragacija u SAD-u, i, najnovije, Charlie Simpson je pomogao sakupiti 120,000 funti (1 milijun kn) za Haiti na svom malom biciklu. Dakle, kao što možete vidjeti iz ovih primjera, godine nemaju nikakve veze s time. Osobine koje su povezane s djetinjastošću se toliko često viđaju kod odraslih da bismo trebali odbaciti tu dobno diskriminirajuću riječ kada je riječ o kritici ponašanja koje je povezano s neodgovornim i iracionalim razmišljanjem.
(Applause)
(Pljesak)
Thank you.
Hvala vam.
Then again, who's to say that certain types of irrational thinking aren't exactly what the world needs? Maybe you've had grand plans before, but stopped yourself, thinking, "That's impossible," or "That costs too much," or "That won't benefit me." For better or worse, we kids aren't hampered as much when it comes to thinking about reasons why not to do things. Kids can be full of inspiring aspirations and hopeful thinking, like my wish that no one went hungry, or that everything were free, a kind of utopia. How many of you still dream like that, and believe in the possibilities? Sometimes a knowledge of history and the past failures of Utopian ideals can be a burden, because you know that if everything were free, then the food stocks would become depleted and scarce and lead to chaos. On the other hand, we kids still dream about perfection. And that's a good thing, because in order to make anything a reality, you have to dream about it first.
Ipak, tko kaže da neki oblici iracionalnog razmišljanja nisu točno ono što je potrebno svijetu? Možda ste i Vi ranije imali velike planove ali ste se zaustavili, razmišljajući: "To je nemoguće ili to košta previše ili to mi neće koristiti." Bilo bolje ili gore, mi djeca se ne zaustavljamo tek tako kada treba razmišljati o razlozima zašto nešto ne učiniti. Djeca mogu biti puna nadahnjujućih želja i razmišljati puna nade, kao što i ja sada imam želju da nitko ne bude gladan ili da je sve slobodno/besplatno poput neke utopije. Koliko vas još uvijek tako sanja ili vjeruje kako je to moguće? Ponekad poznavanje povijesti ili prošlih neuspjeha utopističkih ideala mogu biti teret jer znate da, kada bi sve bilo besplatno, onda bi skladišta hrane bila iscpljena, i oskudna i to bi vodilo kaosu. S druge strane, mi djeca i dalje sanjamo o savršenstvu. I to je dobra stvar, jer ako želite bilo što ostvariti, prvo morate o tome sanjati.
In many ways, our audacity to imagine helps push the boundaries of possibility. For instance, the Museum of Glass in Tacoma, Washington, my home state -- yoohoo, Washington!
Na mnogo načina, naša smjelost da maštamo pomaže nam da pomaknemo granice mogućega. Na primjer, Muzej stakla u Tacomi, Washington, mojoj državi -- juuuhuuuu Washington --
(Applause)
(Pljesak)
has a program called Kids Design Glass, and kids draw their own ideas for glass art. The resident artist said they got some of their best ideas from the program, because kids don't think about the limitations of how hard it can be to blow glass into certain shapes, they just think of good ideas. Now, when you think of glass, you might think of colorful Chihuly designs, or maybe Italian vases, but kids challenge glass artists to go beyond that, into the realm of brokenhearted snakes and bacon boys, who you can see has meat vision.
ima program koji se naziva "Djeca dizajniraju staklom" u kojem djeca crtaju vlastite ideje za umjetnost u staklu. Lokalni umjetnici kažu kako su neke od svojih najboljih ideja pokupili iz tog programa jer djeca ne razmišljaju o ograničenjima, o tome koliko je teško napuhati staklo u određenoj formi. Ona samo vide dobru ideju. Kada vi razmišljate o staklu, možda razmišljate o slikovitom Chihuly dizajnu ili možda o talijanskim vazama ali djeca izazivaju umjetnike stakla da odu dalje od toga u kraljevstvo zmija slomljenih srca i slaninastih dječaka, koji su kao što možete vidjeti mesna vizija.
(Laughter)
(Smijeh)
Now, our inherent wisdom doesn't have to be insider's knowledge. Kids already do a lot of learning from adults, and we have a lot to share. I think that adults should start learning from kids. Now, I do most of my speaking in front of an education crowd -- teachers and students, and I like this analogy: It shouldn't be a teacher at the head of the class, telling students, "Do this, do that." The students should teach their teachers. Learning between grown-ups and kids should be reciprocal. The reality, unfortunately, is a little different, and it has a lot to do with trust, or a lack of it.
Naša prirođena mudrost ne treba biti povezana s unutrašnjim znanjem. Djeca ionako uče jako puno od odraslih, i imamo jako puno za podijeliti. Mislim da bi odrasli trebali započeti s učenjem od djece. Ja većinu svojih govora držim pred ljudima iz obrazovnog sustava, učiteljima i studentima, i sviđa mi se ta analogija. Ne bi samo učitelj trebao biti vođa u učionici koji govori studentima: napravi ono, napravi ovo. Studenti bi trebali poučavati svoje učitelje. Učenje između odraslih i djece bi trebalo biti obostrano. Stvarnost je, nažalost, malo drugačija, i povezana je s povjerenjem, odnosno njegovim nedostatkom.
Now, if you don't trust someone, you place restrictions on them, right? If I doubt my older sister's ability to pay back the 10 percent interest I established on her last loan, I'm going to withhold her ability to get more money from me, until she pays it back.
Ako ne vjerujete nekome, onda ćete tu osobu ograničiti. Ako sumnjam u sposobnost svoje starije sestre da će mi vratiti 10% kamata koliko smo dogovorile za njezinu zadnju posudbu, onemogućit ću njenu sposobnost da dobije još novaca od mene dok mi ne vrati posuđeno. (Smijeh)
(Laughter)
Usput, to je istinita priča.
True story, by the way. Now, adults seem to have a prevalently restrictive attitude towards kids, from every "Don't do that, don't do this" in the school handbook, to restrictions on school Internet use. As history points out, regimes become oppressive when they're fearful about keeping control. And although adults may not be quite at the level of totalitarian regimes, kids have no or very little say in making the rules, when really, the attitude should be reciprocal, meaning that the adult population should learn and take into account the wishes of the younger population.
Čini se kako odrasli imaju pretežno restriktivan stav prema djeci od svakog "nemoj ovo raditi", "nemoj ono raditi" u školskoj bilježnici, do ograničenja prilikom upotrebe školskog Interneta. Povijest nas uči da režimi postaju opresivni kada se boje kako zadržati kontrolu. I premda odrasli možda nisu na razini totalitarnih režima djecu se uopće ne pita, ili vrlo malo, kad se donose pravila. dok bi stav u stvari trebao biti suprotan, što znači kako bi odrasli trebali naučiti i uzeti u obzir želje
Now, what's even worse than restriction, is that adults often underestimate kids' abilities. We love challenges, but when expectations are low, trust me, we will sink to them. My own parents had anything but low expectations for me and my sister. Okay, so they didn't tell us to become doctors or lawyers or anything like that, but my dad did read to us about Aristotle and pioneer germ-fighters, when lots of other kids were hearing "The Wheels on the Bus Go Round and Round." Well, we heard that one too, but "Pioneer Germ Fighters" totally rules.
mladih. Ono što je možda gore od restrikcije jest da odrasli često podcjenjuju sposobnosti djece. Mi volimo izazove, ali kada su očekivanja od niska, vjerujte, spustit ćemo se na njihovu razinu. Moji roditelji su imali sve samo ne niska očekivanja za mene i moju sestru. Dobro, nisu nam rekli da moramo postati doktori ili odvjetnici ili nešto takvo, ali nam je moj otac čitao o Aristotelu i pionirima borbe protiv mikroba dok su druga djeca slušala "Kotači autobusa se vrte i vrte u krug". I mi smo čuli tu pjesmu, ali borci protiv mikroba su zakon.
(Laughter)
(Smijeh)
I loved to write from the age of four, and when I was six, my mom bought me my own laptop equipped with Microsoft Word. Thank you, Bill Gates, and thank you, Ma. I wrote over 300 short stories on that little laptop, and I wanted to get published. Instead of just scoffing at this heresy that a kid wanted to get published, or saying wait until you're older, my parents were really supportive. Many publishers were not quite so encouraging. One large children's publisher ironically said that they didn't work with children. Children's publisher not working with children? I don't know, you're kind of alienating a large client there.
Voljela sam pisati još od svoje četvrte godine, a kada sam imala šest mama mi je kupila vlastiti laptop koji je imao instaliran Microsoft Word.™ Hvala Vam Bille Gatesu i hvala ti mama. Napisala sam preko 300 novela na svom malom laptopu, i željela sam to objaviti. Umjesto podsmjeha na ovu herezu da dijete želi nešto objaviti, ili da mi kažu da pričekam dok ne budem starija, moji roditelji su mi pružili podršku. Mnogi izdavači nisu bili tako ohrabrujući. Jedan veliki dječji izdavač ironično je komentirao kako oni ne rade s djecom. Dječji izdavač koji ne radi s djecom? Ne znam, ali time odbijate prilično velikog klijenta.
(Laughter)
(Smijeh)
One publisher, Action Publishing, was willing to take that leap and trust me, and to listen to what I had to say. They published my first book, "Flying Fingers," you see it here. And from there on, it's gone to speaking at hundreds of schools, keynoting to thousands of educators, and finally, today, speaking to you.
No, jedan izdavač, "Action Publishing", je bio spreman preuzeti rizik i odgovornost i imati povjerenja, i slušati ono što sam imala za reći. Oni su objavili moju prvu knjigu "Leteći prstići", -- vidite -- i od tada, sam došla do toga da držim govore po stotinama škola, držim predavanja tisućama prosvjetitelja, i na koncu, danas, govorim vama.
I appreciate your attention today, because to show that you truly care, you listen. But there's a problem with this rosy picture of kids being so much better than adults. Kids grow up and become adults just like you.
Cijenim vašu pozornost, jer time pokazujete da vam je stalo, vi slušate. Ali ima jedan problem u ovoj bajkovitoj priči o djeci koja su toliko bolja od odraslih. Djeca odrastu i postanu odrasli, poput vas.
(Laughter)
(Smijeh)
Or just like you? Really? The goal is not to turn kids into your kind of adult, but rather, better adults than you have been, which may be a little challenging, considering your guys' credentials.
Ili baš kao vi, stvarno? Cilj nije pretvoriti djecu u vašu vrstu odraslih već u bolju vrstu odraslih od one kakva ste vi, što može biti izazovno
(Laughter)
imajući na umu vaše vjerodajnice,
But the way progress happens, is because new generations and new eras grow and develop and become better than the previous ones. It's the reason we're not in the Dark Ages anymore. No matter your position or place in life, it is imperative to create opportunities for children, so that we can grow up to blow you away.
ali način na koji se napredak odvija jest da nove generacije i novo doba rastu, razvijaju se i postaju bolja od prethodnih. To je razlog zbog kojeg smo izašli iz Tamnog doba. Bez obzira na vašu poziciju u životu, imperativ je stvoriti čim više prilika za djecu kako bi odrasli i zamijenili vas.
(Laughter)
(Smijeh)
Adults and fellow TEDsters, you need to listen and learn from kids, and trust us and expect more from us. You must lend an ear today, because we are the leaders of tomorrow, which means we're going to take care of you when you're old and senile. No, just kidding.
Odrasli i prijatelji TEDovci, morate slušati i učiti od djece i vjerovati nam i očekivati puno od nas. Morate nam okrenuti uho danas, jer smo mi vođe sutrašnjice, što znači da ćemo mi voditi brigu o vama kad ćete biti stari i senilni. Ne, samo se šalim.
(Laughter)
Stvarno, mi smo slijedeća generacija
No, really, we are going to be the next generation, the ones who will bring this world forward. And in case you don't think that this really has meaning for you, remember that cloning is possible, and that involves going through childhood again, in which case you'll want to be heard, just like my generation. Now, the world needs opportunities for new leaders and new ideas. Kids need opportunities to lead and succeed. Are you ready to make the match? Because the world's problems shouldn't be the human family's heirloom.
koja će ovaj svijet pomaknuti naprijed. I u slučaju, da ne vidite kakvo to značenje ima za vas, zapamtite kako je danas kloniranje moguće, a to znači da će neki od vas ponovno biti djeca, i u tom slučaju, ćete željeti da vas čuju baš kao i moju generaciju. Svijet treba prilike za nove vođe i nove ideje. Djeca trebaju prilike da vode i uspiju. Jeste li spremni prihvatiti izazov? Jer problemi svijeta ne bi trebali biti dio naslijeđa ljudske obitelji.
Thank you.
Hvala vam.
(Applause)
(Pljesak)
Thank you. Thank you.
Hvala vam. Hvala vam.